Dvije strane istog novčića: financiranje političke polarizacije

Politika je danas polarizirana duž financijskih linija. Na jednoj su strani konzervativni think-tankovi poput MEF-a (s fokusom na nacionalnu sigurnost i Izrael), a na drugoj liberalni filantropi poput Sorosa (s fokusom na otvorene granice i ljudska prava). U oba slučaja radi se o utjecajnim akterima koji financijskim putem pokušavaju odrediti europski kurs.

Middle East Forum (MEF) i utjecaj Georgea Sorosa putem njegove Zaklade otvoreno društvo (OSF) često su raspravljane teme u raspravi o političkom financiranju. Slijedi pregled kako to financiranje funkcionira na obje strane političkog spektra i povijesna provjera činjenica.

Moć je igra bankara. Dok su ljevica i desnica zaokupljene, digitalni ID se priprema za potpunu financijsku kontrolu. I učini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodne i robove, te im dade žig na njihovoj desnoj ruci ili na čelima, da nitko ne može ni kupiti ni prodati, osim onoga koji ima žig.

Geert Wilders: "Kada nakon putovanja sletim u izraelsku zračnu luku Ben Gurion, imam osjećaj kao da dolazim kući."
Dominik Tarczyński: "Narod Izraela živi"
Tommy Robinson: "Da sutra izbije rat, bio bih tamo na prvoj crti boreći se za Izrael"  

1. Financiranje na desnici: Middle East Forum (MEF) MEF podržava političare koji zauzimaju oštar stav protiv političkog islama i koji izražavaju bezuvjetnu potporu Izraelu. Potpora je često usmjerena na pravne troškove ili organizaciju govorničkih nastupa.

• Geert Wilders (PVV, Nizozemska): Wilders je jedan od najpoznatijih primatelja. MEF je u prošlosti pridonio značajnim iznosima za njegovu pravnu obranu (primjerice, tijekom procesa "manje Marokanaca").

• Filip Dewinter (Vlaams Belang, Belgija): Dewinter ima bliske veze s Danielom Pipesom i MEF-om. Redovito ga pozivaju kao govornika na konferencije koje oni (su)organiziraju.

• Tommy Robinson (Ujedinjeno Kraljevstvo): Iako nije zastupnik u parlamentu, Robinson je ključna figura na desnici koju je MEF izričito financirao za pravnu pomoć i demonstracije.

• Ostali europski političari: Političari iz stranaka kao što su FPÖ (Austrija) i bivši Front National (Francuska) u prošlosti su povezivani s mrežama oko MEF-a, često putem think-tankova koji zagovaraju strategiju "pobjede Izraela" na Bliskom istoku.

1. Financiranje na ljevici: George Soros (OSF) Na progresivnoj strani najčešće spominjani financijer je George Soros. Njegova Zaklada otvoreno društvo dodjeljuje milijarde nevladinim organizacijama i građanskim inicijativama, ali rijetko izravno pojedinačnim političarima (zbog strogih pravila o financiranju stranaka).

• Utjecaj na politiku: Soros podržava organizacije koje se bave upravljanjem migracijama, pravima LGBTI osoba i demokratizacijom. U zemljama poput Mađarske i Poljske vladajuće strukture ga često prikazuju kao "glavnog režisera" iza liberalne oporbe.

• Razlika u metodi: Dok se MEF često fokusira na osobne pravne bitke pojedinih vođa, Soros se fokusira na promjenu društvene infrastrukture putem organizacija.

Braća Warburg 
Tijekom Prvog svjetskog rata ova su dva brata stajala na potpuno suprotnim stranama sukoba. Max Warburg ostao je u Njemačkoj kao bankar i savjetnik cara Vilima II. kako bi financirao njemačke ratne napore. Njegov brat Paul Warburg emigrirao je u SAD, gdje je kao utemeljitelj Federalnih rezervi savjetovao američku vladu. Tako su dva brata istovremeno upravljala financijskim sustavima dviju zaraćenih velesila.

Još jedna činjenica: i na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, zlostavljanje magaraca je dokumentirani problem. Organizacije poput Safe Haven for Donkeys i Starting Over Sanctuary redovito izvještavaju o magarcima koji su pretučeni, preopterećeni prekomjernim teretima ili napušteni s ozljedama od zategnutih lanaca i užadi. Tekući rat u Gazi pogoršao je situaciju; mnoge životinje tamo sada pate od gladi, dehidracije i neliječenih ozljeda od nasilja. Dok se mnogi vlasnici oslanjaju na svoje magarce za prijevoz i pokušavaju se brinuti o njima, nekim područjima nedostaje obrazovanja i resursa za pravilno postupanje s ovim teglećim životinjama.

Činjenica je i da su u Izraelu tijekom Lag Ba'Omera dokumentirani slučajevi okrutnosti prema životinjama, poput bacanja mačića ili štenaca u logorske vatre. Izraelska vlada i organizacije za prava životinja poput Let the Animals Live te činove prepoznaju kao ozbiljan vandalizam. Zbog ovih incidenata, izraelska policija svake godine raspoređuje dodatne patrole i volontere kako bi kontrolirali logorske vatre i zaštitili životinje.

Dansende Israeliers op 9/11

Palestinci slave 11. rujna

Izrael i njegov cionizam

Palestina sa svojim Hamasom

4. siječnja 2026. (izvor) Bivši šef izraelskog Mossada nudi uvid u zapanjujuće atentate u zemlji. Prije nešto više od tjedan dana, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian izjavio je da je njegova zemlja sada u ratu sa SAD-om, Europom i Izraelom. Nema bolje organizacije za taj zadatak od izraelskog Mossada, niti bolje osobe koja bi o tome govorila od njegovog bivšeg vođe, Yossija Cohena. Cohen je vodio agenciju od 2016. do 2021. Zrači mi se iz jednostavnog ureda u centru Tel Aviva. Ovo je čovjek koji je, kao agent Mossada, više puta radio tajno u arapskom svijetu, svaki put riskirajući mučenje i smrt. Za Cohena, Mossad djeluje prema jednom principu - principu kojem se više puta vraća u našem intervjuu i u svojoj knjizi Mač slobode: Izrael, Mossad i tajni rat, koja leži na uglačanom stolu između nas. "Ne možemo biti broj dva ni u čemu", kaže mi. "Budi prvi i budi odlučan - to je pravilo."

Mossad je izraelska obavještajna agencija. Odlomak iz gornjeg članka prikazuje Mossad kao iznimno učinkovit i gotovo herojski. To nije neutralna analiza, već divljenjem ispunjen, gotovo promotivni članak.

No, izvanredno je da Mossad nije uspio ništa spriječiti 7. listopada. Takva tragedija je potom pružila upravo onaj zamah koji je izraelska vlada iskoristila za opravdanje napada velikih razmjera na Gazu, snažno igrajući na javne emocije i tešku situaciju talaca kao političko sredstvo.

"Ne možemo biti broj dva ni u čemu", rekao je Cohen. Ovo je izrazito apsolutna izjava. Sugerira da izraelske obavještajne agencije uvijek moraju biti najbolje, bez obzira na kontekst ili stvarnost. To zvuči više kao slogan nego kao trezvena analiza. A način na koji se atentati opisuju kao 'drzni' i gotovo herojski riječima poput "nemilosrdni", "smjeli", "profesionalni uboj", "majstori hibridnog ratovanja" - to je ton koji odiše divljenjem, a ne objektivnim izvještavanjem. Rezultat je manje novinarski izvještaj, a više sjajni promotivni članak za Mossad.

Charlie Kirk je postao posebno kritičan u svojim posljednjim danima

Prije nego što je počeo kritizirati, Kirk je više puta rekao da podržava Izrael, a Netanyahu je to javno priznao.

Charlie Kirk ubijen je 10. rujna 2025. na Sveučilištu Utah Valley tijekom događaja organizacije Turning Point USA. Pogođen je jednim hicem u vrat s krova udaljenog otprilike 120-130 metara te je proglašen mrtvim u lokalnoj bolnici.

Osumnjičeni 22-godišnji Tyler Robinson predao se sljedećeg dana i suočava se s optužbama za teško ubojstvo, pri čemu tužitelji traže smrtnu kaznu. Službeni motiv koji bi povezivao ubojstvo sa sporovima oko donatora nije potvrđen.

Procurile tekstualne poruke Kirka, čiju je autentičnost potvrdio TPUSA, pokazuju da je nekoliko dana ranije napisao kako nema drugog izbora nego napustiti pro-izraelski cilj nakon gubitka važnog židovskog donatora, navodeći da židovski donatori potvrđuju sve stereotipe usred pritiska zbog njegovog zagovaranja.

Bivši agent CIA-e John Kiriakou izazvao je raspravu nakon što je tvrdio da se više od 10.000 dokumenata povezanih s atentatom na JFK-a još uvijek drži u tajnosti. Sugerirao je da se dosjei možda nikada neće objaviti, tvrdeći da sadrže vrlo osjetljive informacije koje bi mogle implicirati strano sudjelovanje. Tvrdnje nisu neovisno potvrđene.

Komentari ponovno potiču dugogodišnja pitanja o transparentnosti i onome što bi još uvijek moglo biti skriveno desetljećima nakon jednog od najistraživanijih događaja u američkoj povijesti.

Bibijeve milijarde: Kako je Netanyahu godinama punio Hamasovu blagajnu

Između 2018. i 2023. godine, vlada Benjamina Netanyahua odobravala je stalni priljev milijuna dolara u gotovini iz Katara u Pojas Gaze. Iako je službeno taj novac bio namijenjen u humanitarne svrhe, pokazalo se da je to bila svjesna strategija kako bi se Hamas održao na vlasti.

Šokantne činjenice: Svakog mjeseca, preko granice su se prenosili kovčezi s 30 do 35 milijuna dolara u gotovini. Ukupno je više od 1,1 milijarde dolara katarskih sredstava ušlo u Gazu uz izravno odobrenje izraelske vlade.

Cilj je bila strategija "podijeli pa vladaj": jačanjem Hamasa u Gazi kao protuteže Palestinskoj samoupravi na Zapadnoj obali, Palestinci su ostali politički razjedinjeni, čime je mogućnost uspostave suverene palestinske države svedena na minimum.

Unatoč upozorenjima obavještajnih službi da se taj novac zloupotrebljava za gradnju tunela i kupnju oružja, isplate su se nastavile sve do uoči napada 7. listopada 2023. godine.  

Osim toga, početkom 2025. izbila je afera "Qatargate": trenutno se vodi istraga protiv Netanyahuovih savjetnika koji su navodno primali osobne uplate od Katara kako bi nastavili promicati ovu politiku.

Ono što mnogi nazivaju strateškom pogreškom ili čak povijesnom izdajom, u oštrom je kontrastu s međunarodnom potporom regiji: Sjedinjene Američke Države Izraelu godišnje daju 3,8 milijardi dolara fiksne vojne pomoći, a taj se iznos zbog trenutnog rata u razdoblju 2024. – 2025. popeo na više od 21 milijardu dolara u oružju i streljivu. Europa, s druge strane, ne pruža vojnu potporu izraelskoj vladi; europski milijuni usmjereni su na humanitarnu pomoć palestinskim područjima i male projekte civilnog društva.

Njemačka je jedini veliki europski igrač koji masovno isporučuje oružje i dijelove. Njemačka vlada smatra sigurnost Izraela temeljnim dijelom svog nacionalnog interesa (Staatsräson). To proizlazi iz duboko ukorijenjenog povijesnog osjećaja krivnje zbog Holokausta; potpora Izraelu smatra se moralnom obvezom kako bi se osigurao opstanak židovskog naroda. Za razliku od američke pomoći, ovdje se ne radi o "besplatnom novcu", ali bez vrhunske njemačke tehnologije i dijelova, izraelski tenkovi i mornarica posebno bi se suočili s velikim operativnim problemima.

Uvozimo li strane sukobe u vlastitu debatu?

Razumljivo je da ljudi suosjećaju sa sukobima drugdje u svijetu. Međunarodni događaji izazivaju emocije, a solidarnost je ljudski odgovor. Problem nastaje kada se domaća politika fiksira na odabir strana u inozemnom sukobu, dok goruća nacionalna pitanja ostaju neriješena. Kada političke stranke snažno istupe - jedna za Izrael, druga za Palestinu - fokus se prebacuje s domaćih prioriteta na međunarodni sukob.

U međuvremenu, Nizozemska se suočava s velikim izazovima: ozbiljnom nestašicom stambenog prostora, desecima tisuća djece koja odrastaju u siromaštvu i infrastrukturom koja pati od nedostatka održavanja. Mostovi, željezničke pruge i tuneli su u stanju koje zahtijeva hitnu pozornost. Ti problemi utječu na svakodnevni život ljudi ovdje i zahtijevaju političku usredotočenost i odlučno djelovanje.

Kada vanjski sukobi postanu središnja tema domaće rasprave, uvozimo ne samo probleme već i polarizaciju koja dolazi s njima. To odvraća pažnju od onoga što je zaista potrebno: rješavanja društvenih problema koji izravno utječu na naše vlastito društvo.

Zreli politički krajolik trebao bi biti sposoban pratiti međunarodne događaje bez da oni zamagljuju pogled na nacionalnu odgovornost. Tek tada će biti prostora za konstruktivne politike i održiva rješenja.

Kliknite na gornju sliku za gledanje videa. Egipat je muslimanska zemlja. Ako idu u takvu krajnost kako bi Palestince držali izvan svoje zemlje, što to znači? 

I dalje je teško razumjeti zašto se patnji civila poput Shani Louk - mlade žene koja je odbila vojnu službu i bila poznata po svojim pacifističkim uvjerenjima - posvećuje malo pažnje u nekim aktivističkim krugovima. Suosjećanje ne bi trebalo ovisiti o političkom položaju.

Ovo samodopadno stvorenje je Elisha Yared. On je ilegalni izraelski okupator na Zapadnoj obali, u Palestini.

Optužen je za ubojstvo palestinskog tinejdžera na Zapadnoj obali. Ovaj ubojica je premješten u kućni pritvor.

Čak ni zatvor, zato se smiješi. Pa ipak, žele objesiti nevine Palestince koje su stavili u logore za mučenje bez suđenja.

Elisha Yered, teroristički izraelski doseljenik koji je 4. kolovoza u Ramallahu ubio 19-godišnjeg palestinskog tinejdžera Qusaija Mu'tana, pomoćnik je krajnje desničarske izraelske ministrice Tamar Ben-Gvir i bivši pomoćnik i glasnogovornik zastupnika Limora Son-Hara Melecha.

Vijeće naseljenika Gush Etzion priznaje sustavno ritualno zlostavljanje nakon novinarske istrage 

Regionalno vijeće Gush Etziona na okupiranoj Zapadnoj obali izdalo je neviđeno javno priznanje kojim potvrđuje teško, višestruko ritualno seksualno zlostavljanje unutar zajednice doseljenika, koje je uključivalo grupno zlostavljanje djece.

 Službena izjava označava dramatičan preokret za vodstvo naselja, koje je godinama sustavno nijekalo i odbacivalo optužbe za sadističko zlostavljanje.

Službeno priznanje slijedi nakon osuđujuće istraživačke reportaže novinarke Roni Singer na izraelskom kanalu Kan 11, koja je emitirala identična svjedočanstva pet neovisnih žrtava s detaljima o organiziranim, ritualnim napadima. Suočeno sa zabilježenim dokazima i stručnom potvrdom, vijeće je izdalo izjavu u kojoj osuđuje počinitelje i opisuje otkrivene činove kao "čisto zlo i moralno iskrivljenje".

U nastojanju da se nosi s ogromnim javnim posljedicama, vijeće doseljenika objavilo je brojeve kriznih linija i pozvalo daljnje žrtve da se jave. Očekuje se da će medijska izloženost i naknadna priznanja prisiliti izraelsku policiju da ponovno otvori prethodno odložene pritužbe i proširi kaznene istrage o onome što se pojavljuje kao jedan od najorganiziranijih skandala zlostavljanja unutar naselja.

Izraelski ministar financija Bezalel Smotrich, koji također ima ulogu u Ministarstvu obrane, davao je kontroverzne izjave, uključujući i ovu u kojoj tvrdi da se međunarodno pravo ne odnosi na Židove, povlačeći razliku na temelju koncepta "odabranog naroda"

Dobar Goy

Razlikovanje judaizma od cionizma: Perspektiva bivšeg cionista

Pogledajte e-poštu i govor ovdje: Full Speech Of Rabbi Rabbinovitch Found

Pretražila sam internet, ali sve web stranice s govorom rabina Rabbinovicha su "očišćene" ili blokirane (pretpostavljam da su ih, kao i obično, očistili cionisti). Budući da se sjećam da sam za ovaj govor čula od svog djeda još 1950-ih, odlučila sam kontaktirati svog rabina. Pretražio je svoju omiljenu web stranicu, https://abbc.com, i pronašao cijeli članak. Ovdje prilažem cijeli govor rabina Rabbinovicha (Rabinovicha). – Rose Rabbinovich

Izvadak iz govora:

Zabranite bijelim muškarcima da se pare s bijelcima. Bijele žene moraju živjeti s pripadnicima tamnih rasa, bijeli muškarci s crnkinjama. Tako će bijela rasa nestati, jer će miješanje tamnih s bijelim značiti kraj bijelog čovjeka, a naš najopasniji neprijatelj postat će samo uspomena.

Ući ćemo u deset tisućljetno doba mira i blagostanja, Pax Judaica, i naša će rasa vladati svijetom bez ikakve sumnje. Naša superiorna inteligencija lako će nam omogućiti da dominiramo svijetom mračnih naroda. – Rabin Rabbinovich

Rose Rabbinovich predstavlja se kao bivša cionistička Židovka koja živi u Melbourneu u Australiji.  

U ovom tekstu piše izdavaču alternativnih medija kako bi promovirala i obranila navodni govor i Protokole sionskih mudraca, koje smatra autentičnima. Tvrdi da cionizam potajno kontrolira Židove i nežidove, tvrdi da se glavne židovske zajednice namjerno drže u mraku i prikazuje cionizam kao korumpiranu ili čak sotonističku silu unutar judaizma.

Članak je predstavljen kao upozorenje svijetu i potiče širenje Protokola, tvrdeći da će uslijediti globalni sukob ako se ne razotkrije "cionistička agenda".

Cionistkinja Sarah Hurwitz o društvenim mrežama, mladima i percepciji Izraela

Sarah Hurwitz bivša je pisateljica govora za Baracka i Michelle Obamu i smatra se liberalnom cionisticom. Nedavno (2025.) govorila je na događaju Židovskih federacija Sjeverne Amerike o utjecaju društvenih mreža i nefiltriranih slika sukoba u Gazi na to kako mladi ljudi doživljavaju Izrael i Bliski istok.

Hurwitz je istaknula da TikTok i slične platforme stalno izlažu mlade ljude slikama nasilja i patnje u Gazi. Tvrdi da ta stalna izloženost otežava nijansirani razgovor o Izraelu, jer su mladi ljudi već emocionalno pogođeni onim što vide. Također je objasnila da obrazovanje o Holokaustu ponekad može dovesti do pojednostavljenih usporedbi između povijesnih događaja i trenutne situacije, jer mladi ljudi tumače uloge moćnih Izraelaca i ranjivih Palestinaca kroz taj povijesni "nacističko-židovski" okvir.

Sarah Hurwitz je istaknula da odrasli, uključujući političare, akademike, učitelje i medije, imaju ulogu u pružanju konteksta i smjernica o tome kako mladi ljudi razumiju sukob u Gazi i Izraelu.

Izraelski sefardski vođa, rabin Ovadia Yosef, rekao je u svojoj tjednoj propovijedi u subotu navečer da nežidovi postoje kako bi služili Židovima

"Goji su rođeni samo da bi nam služili. Bez toga nemaju mjesta u svijetu; samo da bi služili narodu Izraela", rekao je tijekom javne rasprave o tome kakvu vrstu posla ne-Židovi smiju obavljati u subotu.

"Zašto su potrebni pogani? Radit će, orat će, žet će. Mi ćemo sjediti kao efendija i jesti", rekao je, što je izazvalo smijeh.

Yosef, duhovni vođa stranke Shas i bivši glavni rabin sefardskih Židova u Izraelu, također je rekao da se životi nežidova štite kako bi se spriječili financijski gubici za Židove.

"S poganima će biti isto kao i sa svakom drugom osobom: moraju umrijeti, ali Bog će im dati dug život. Zašto? Zamislite da nekome ugine magarac, izgubio bi novac. Ovo je njegov sluga. Stoga mu je dan dug život, da dobro radi za ovog Židova", rekao je rabin koji je nedavno napunio 90 godina.

Audio snimka nekih rabinovih izjava emitirana je na izraelskom Kanalu 10.

Američki židovski odbor (AJC) osudio je rabinove komentare u izjavi objavljenoj u ponedjeljak.

"Rabin Yosefove primjedbe – u kojima on skandalozno sugerira da židovsko Sveto pismo tvrdi da nežidovi postoje kako bi služili Židovima – odvratne su i uvreda ljudskom dostojanstvu i jednakosti", rekao je izvršni direktor AJC-a David Harris. "Judaizam je prvi naučio svijet da su svi pojedinci stvoreni na božansku sliku, što je činilo temelj našeg moralnog kodeksa. Rabin bi trebao biti prvi, a ne posljednji, koji će utjeloviti to temeljno učenje naše tradicije."

Tsunami sličnih izjava

"Neće biti preživjelih od nečistoće kršćanstva." – Baruch Efrati

"Bijela rasa je rak ljudske povijesti." – Susan Sontag

Vi bijelci ste na popisu ugroženih vrsta. I za razliku od, recimo, ćelavog orla ili neke egzotične vrste bizamskog štakora, ne vrijedi vas spašavati. Za četrdesetak godina, možda i manje, više neće biti bijelaca, i to je dobra stvar." - Tim Wise

"Cilj ukidanja bijele rase na prvi pogled je toliko poželjan da nekima može biti teško povjerovati da bi mogao naići na bilo kakav otpor osim od strane predanih bijelih supremacista... Nastavite napadati mrtve bijele muškarce, i žive, a i žene, sve dok se ne uništi društveni konstrukt poznat kao 'bijela rasa'" - Noel Ignatiev

Razumljivo je zašto neki ljudi pretjeraju u svojim reakcijama na gore navedene tvrdnje i razvijaju tunelski vid:  

"Neobična reakcija na neobičajnu situaciju je normalno ponašanje." – Viktor E. Frankl, rekao je austrijski neurolog, psihijatar i preživjeli Holokaust.

Muslimansko bratstvo pod lupom: arapske kritike i iskustva  

Muslimansko bratstvo jedan je od najkontroverznijih političkih i vjerskih pokreta u modernoj arapskoj povijesti. Izvorno osnovan u Egiptu 1928. godine od strane Hassana al-Banne, pokret je izrastao iz skupine za vjerske reforme u organizaciju s političkim ambicijama, društvenim strukturama i međunarodnim posljedicama. Ova transformacija dovela je do žestokih kritika raznih arapskih komentatora, insajdera, pa čak i bivših članova, koji oštro osuđuju ideologiju i djelovanje Bratstva unutar vlastitih društava.

Jedan od najpoznatijih arapskih kritičara je Tharwat el-Kherbawy, egipatski odvjetnik i bivši vođa Muslimanske braće. Više je puta govorio i pisao o onome što smatra obmanom pokreta: po njegovom mišljenju, Braća koriste islamističku retoriku kako bi težili političkoj moći, istovremeno miješajući političke interese s vjerskom legitimnošću. El-Kherbawy je napustio organizaciju upravo iz tog razloga i upozorava da pokret nema isključivo vjersku misiju, već je prvenstveno politički usmjeren na moć unutar države i društva.

Kritike se pojavljuju i unutar šireg arapskog javnog mnijenja. U samom Egiptu, nakon kratkog predsjedničkog mandata Mohammeda Morsija, koji je proizašao iz Muslimanske braće, širok raspon građana i aktivista otvoreno je izrazio svoje razočaranje organizacijom. Morsijeva vlada, koja je u početku mnogim biračima davala nadu, brzo je izgubila podršku kako se gospodarstvo pogoršavalo, a Morsi je pokušavao učvrstiti vlast uredbama koje su nadjačavale zakon. Hisham i Tommy, dva sekularna egipatska aktivista koji su sudjelovali u prosvjedima na Trgu Tahrir, u konačnici su Muslimansku braću smatrali političkom snagom koja nije ispunila njihova očekivanja, pa čak i doprinijela novim oblicima nezadovoljstva.

Utvrđeni publicisti u arapskom svijetu također ističu problem. Neki mediji i društveni komentatori kritiziraju način na koji mediji i političke mreže predstavljaju Muslimansku braću te utjecaj koji pokušavaju ostvariti. U Egiptu i šire, pozornost je usmjerena na to kako je izvještavanje o prosvjednicima i simpatizerima Muslimanske braće manipulirano kako bi se sugerirala šira podrška pokretu, dok su mnogi kritičari, s druge strane, smatrali da organizacija nije bila voljna provesti istinske demokratske reforme.

Izvan egipatskih granica postoje i dodatne arapske percepcije koje upozoravaju na utjecaj Muslimanskog bratstva na regionalnu politiku i unutarnju stabilnost. U regiji Perzijskog zaljeva, na primjer, katarska podrška Muslimanskom bratstvu izazvala je napetosti s drugim državama poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, koje su pokret vidjele kao prijetnju vlastitoj stabilnosti i političkom poretku.

Kritičari iz tih zemalja govore ne samo o idejama već i o konkretnim geopolitičkim posljedicama podrške Bratstvu i izvozu njihovog ideološkog utjecaja.

Osim toga, vlade u nekoliko arapskih zemalja poduzele su oštre mjere protiv Muslimanske braće jer taj pokret izravno povezuju s prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.

Na primjer, Jordan je zabranio lokalnu podružnicu Bratstva i uhitio članove zbog optužbi da su ugrožavali državnu sigurnost paravojnim aktivnostima - optužbe koje odjekuju diljem regije i proizlaze iz stvarnih političkih sukoba između vlada i struktura Bratstva.

Kritika unutar arapskog svijeta ne usredotočuje se samo na političke prakse Muslimanskog bratstva, već i na ono što kritičari smatraju dvosmislenošću same ideologije: javna umjerenost nasuprot težnji za vjerskim ciljevima iza kulisa, što dovodi do podjela unutar društava. U Egiptu i drugdje mnogi vjeruju da pokret iskorištava granice između religije i nacionalizma kako bi maksimizirao svoj utjecaj, umjesto da istinski podržava otvoren, demokratski i uključiv politički sustav.

U tom smislu, arapski glasovi koji kritiziraju Muslimansko bratstvo nisu marginalni ili samo autsajderi: oni su bivši insajderi, društveni komentatori, sekularni i religiozni Arapi, pa čak i građani koji su svjedočili posljedicama pokreta u vlastitim životima i zemljama tijekom revolucija i prosvjeda. Njihova kritika ne usredotočuje se samo na apstraktne teorije već i na konkretna iskustva političkog neuspjeha, društvenih nemira i percepcije da se vjerska simbolika koristi kao alat za političku moć.

Dok se na Zapadu kritike islamističkog utjecaja odbacuju kao islamofobija, zemlje poput UAE otvoreno povlače crtu:

UAE smanjuje financiranje studija u Velikoj Britaniji zbog zabrinutosti oko ekstremizma na kampusima

Siječanj 2026. (izvor) - Ujedinjeni Arapski Emirati uklonili su britanska sveučilišta s popisa stranih institucija koje ispunjavaju uvjete za stipendije koje financira vlada. Time se završava državno financiranje studenata iz UAE-a koji žele studirati u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Dužnosnici UAE-a povezali su odluku sa zabrinutošću zbog islamističkog utjecaja na britanske sveučilišne kampuse, posebno od strane skupina povezanih s Muslimanskim bratstvom, koje UAE označava kao terorističku organizaciju. Ujedinjeno Kraljevstvo ne zabranjuje Muslimansko bratstvo, što je dugogodišnja točka sporenja između dviju zemalja. Ta politika ne sprječava studente UAE-a da studiraju u Ujedinjenom Kraljevstvu s privatnim financiranjem, ali diplome britanskih institucija možda više neće biti službeno priznate za zapošljavanje ili akreditaciju u vladi UAE-a.

Bivši profesor islamskih studija na Oxfordu suočava se sa suđenjem za silovanje u Parizu povezanim s #MeToo valom pokrenutim slučajem Harveyja Weinsteina 

U ožujku 2026 (izvor Dailymail). francuski sud presudio je da će se švicarski islamski učenjak i bivši profesor na Oxfordu Tariq Ramadan suočiti sa suđenjem za silovanje u Parizu čak i ako odbije osobno prisustvovati. Ramadan (63) optužen je za teško silovanje triju žena u Francuskoj između 2009. i 2016. godine. Iako boluje od multiple skleroze, medicinski stručnjaci zaključili su da je dovoljno sposoban sudjelovati u četverotjednom suđenju.

Slučaj je postao međunarodno poznat tijekom pokreta #MeToo, koji je započeo 2017. nakon što su žene iznijele optužbe protiv holivudskog producenta Harvey Weinstein, što je potaknulo mnoge druge žene širom svijeta da progovore o seksualnom zlostavljanju. Ramadan negira sve optužbe i tvrdi da su seksualni odnosi bili sporazumni.

Godine 2024. Ramadan je već bio osuđen u Švicarskoj za silovanje žene po imenu Brigitte 2008. te je osuđen na godinu dana zatvora. 

Predstojeće suđenje u Francuskoj odnosi se na optužbe triju žena, uključujući feminističku aktivisticu Henda Ayari, koja tvrdi da ju je Ramadan silovao 2012. godine. Druga žena s invaliditetom, poznata kao "Christelle", izjavila je da ju je Ramadan brutalno napao 2009., dok treća žena tvrdi da ju je silovao 2016. Ako bude proglašen krivim, Ramadan bi mogao dobiti kaznu do 20 godina zatvora. 

Nakon što su se prve optužbe pojavile 2017., Ramadan je uzeo dopust s dužnosti na University of Oxford, gdje je bio viši istraživač na St Antony's Collegeu. Godine 2021. napustio je sveučilište sporazumno, uz prijevremenu mirovinu zbog zdravstvenih razloga.

Ramadan je dugo bio utjecajan, ali i kontroverzan javni intelektualac. Godine 2004. časopis Time uvrstio ga je među najutjecajnije ljude na svijetu. Kasnije je sudjelovao u radnoj skupini britanske vlade koja je istraživala uzroke ekstremizma pod tadašnjim premijerom Tony Blair. Ramadan je također unuk Hassan al-Banna, osnivača islamističkog pokreta Muslim Brotherhood.

Židovi uskraćuju financiranje javnih škola u New Jerseyju i preusmjeravaju milijarde u privatne ješive

Između 2014. i 2020. godine školske okruzi Lakewood (New Jersey) i East Ramapo (New York) zapali su u duboku krizu. Bit priče je da su hasidske i ultraortodoksne židovske zajednice tamo postale toliko brojne da su demokratskim putem stekle većinu u školskim odborima. 

U East Ramapu, odbor se od 2014. nadalje sastojao uglavnom od ortodoksnih muškaraca čija su vlastita djeca pohađala privatne ješive. Budući da nisu imali izravan interes za javne škole, ovi su odbori odlučili drastično smanjiti financiranje javnog obrazovanja koje sami nisu koristili.

U East Ramapu to je dovelo do otpuštanja više od 400 učitelja i ukidanja sporta, umjetnosti i glazbe za 9.000 učenika javnih škola, koji su prvenstveno afroameričkog ili latinoameričkog podrijetla. 

U Lakewoodu je u međuvremenu deficit porastao na desetke milijuna dolara jer je proračun progutala zakonska obveza plaćanja autobusnog prijevoza za više od 30.000 učenika ješiva.

Bilo je i skandala poput onog iz 2014. godine, kada je odbor East Ramapa pokušao prodati osnovnu školu Hillcrest za 3,2 milijuna dolara jednoj židovskoj instituciji, dok je stvarna vrijednost iznosila 5,9 milijuna dolara.

U godinama koje su uslijedile, vladini regulatori, poput Ministarstva obrazovanja države New York, pokušali su zaustaviti taj proces. U East Ramapu je 2016. godine imenovan državni nadzornik s pravom veta na proračun. 

U Lakewoodu je stalna kriza dovela do toga da je država New Jersey, počevši od 2024. godine, sve češće zahtijevala izravnu kontrolu nad financijskim tokovima kako bi spriječila potpuni kolaps javnog školskog sustava.

i masakr tisuća Ganaca ostaje bez posljedica

i kritike Izraela se nastavljaju...

Jedan od najdramatičnijih trenutaka u ovoj povijesti dogodio se krajem petnaestog stoljeća na Pirinejskom poluotoku. Ovdje su Židovi bili prisiljeni preobratiti se ili napustiti svoje domovine Španjolsku i Portugal, što je dovelo do masovnog raseljavanja židovskog stanovništva diljem svijeta. Slična protjerivanja redovito su se događala u srednjoeuropskim gradovima poput Beča i Praga, često na zahtjev vladara koji su tražili oprost dugova židovskim zajmodavcima ili žrtvene jarce za epidemije i društvene nemire.

Povijesna je činjenica da su židovske zajednice tijekom stoljeća protjerivane iz bezbrojnih europskih gradova i zemalja. Ti su se valovi isključenja događali u gotovo svakom dijelu kontinenta. U srednjem vijeku to je dovelo do dramatičnih događaja poput protjerivanja iz Engleske krajem trinaestog stoljeća i velikih protjerivanja iz Francuske ubrzo nakon toga.

Iako je razdoblje prosvjetiteljstva donijelo veću toleranciju, najnasilniji oblik isključenja dogodio se tek u dvadesetom stoljeću tijekom Holokausta. 

Međutim, to postavlja temeljno pitanje o dubljim razlozima koji stoje iza ovih ponovljenih protjerivanja. Moglo bi se pitati zašto su određeni izvori, poput knjige Mein Kampf ili Hitlerovih govora, tako teško dostupni ili se rijetko prevode za širu javnost. To također pokreće raspravu o načinu na koji proučavamo povijest i dopušta li trenutni pristup različite perspektive ili se bavimo jednostranom historiografijom koja izbjegava kritička pitanja o prošlosti.

Proročki pojam? Retorika o 'šest milijuna' holokausta nakon 1918.

Članak pod naslovom "Raspeće Židova mora prestati!" napisao je Martin H. Glynn, bivši guverner New Yorka. Izvorno je objavljen u američkom časopisu The American Hebrew 31. listopada 1919.

Povjesničari ga smatraju autentičnim povijesnim dokumentom koji odražava zabrinutost zbog velike humanitarne krize u Europi neposredno nakon Prvog svjetskog rata. 

Ovaj je članak posebno zanimljiv jer je uveo pojmove "Holokaust" i "Šest milijuna" još 1919. godine.

Primjenjuje ove pojmove na situaciju u to vrijeme, odnosno mnogo prije uspona nacizma ili Drugog svjetskog rata.

Izraz '6 milijuna Židova' bio je objavljen u novinama 300 puta prije nego što je Drugi svjetski rat uopće počeo 

Od otvaranja arhiva u bivšem Sovjetskom Savezu 1990-ih, dodano je mnogo novih informacija.

Od retorike do bilježenja: Zašto su se brojevi mijenjali tijekom vremena

Otvaranje sovjetskih arhiva (nakon pada Berlinskog zida) uzrokovalo je ogromnu promjenu u brojkama, budući da su se mnoga najveća mjesta ubojstava i logori nalazili na teritoriju koji je bio hermetički zatvoren od zapadnih povjesničara do 1990.

Evo najupečatljivijih primjera kako su se te brojke promijenile:

Auschwitz-Birkenau (Najveća korekcija)

Ovo je najpoznatiji primjer. Prije 1990. godine, sovjetske vlasti su koristile službeni broj poginulih u Auschwitzu od 4 milijuna. Ta je brojka čak bila uključena i na spomen-ploče u logoru.

• Stare knjige: Često se spominjalo tih 4 milijuna (na temelju sovjetskih procjena odmah nakon oslobođenja).

• Nakon 1990-ih, povjesničari poput Franciszeka Pipera dobili su pristup stvarnim popisima i zapisima o transportu. Broj je revidiran na otprilike 1,1 milijun.

Na konferenciji u Teheranu 2006. godine, Moshe Aryeh Friedman privukao je međunarodnu pozornost javnim osporavanjem službenog broja žrtava Holokausta od šest milijuna. Unatoč žestokim kritikama, nastavio je dovoditi u pitanje povijesno utvrđenu statistiku genocida.

Usput, 15 milijuna kršćana ubijeno je tijekom Boljševičke revolucije, ali očito se to ne smatra zanimljivim. Većina žrtava pala je tijekom građanskog rata i najgorih progona pod komunistima Lenjinom i Staljinom od 1917. do 1953. Od kršćana se očekuje da šute, dok se svaka druga vjera stavlja na pijedestal. Slično tome, kršćani nisu izmislili ropstvo (što podupiru Biblija i povijest Egipta i Mezopotamije, između ostalog), ali su jedini koji se za njega smatraju odgovornima. To je unatoč činjenici da su kršćani zapravo ukinuli ropstvo, dok ropstvo još uvijek postoji u određenim muslimanskim zemljama poput Afganistana, Mauritanije i Libije.

Otkriće: Lobističke skupine diktiraju izjave EU-a o Izraelu

David Cronin, novinar za The Electronic Intifada, istražuje veze između Europske unije i Izraela. Njegov rad temelji se na službenim dokumentima dobivenim putem zahtjeva za pristup informacijama. Ovi dokumenti pokazuju da organizacije poput ELNET-a i European Jewish Association (EJA) održavaju intenzivne kontakte s dužnosnicima EU-a. 

Dokumentacija pokazuje da se dijelovi prijedloga ovih lobističkih skupina povremeno izravno preuzimaju u izjave Europske komisije. Ovaj oblik utjecaja na politiku dokumentiran je fenomen unutar briselskog političkog konteksta.

Bogata obitelj Cohen pokušava stvoriti multikulturalnu 'Noinu arku' naseljavanjem 70 izbjegličkih obitelji u malom francuskom gradu, ali stanovnici se protive

2022 (izvor) U francuskom selu Callac, bogata obitelj Cohen pokušava smjestiti 70 izbjegličkih obitelji kroz utopijski društveni eksperiment. Iako obitelj živi u otmjenim pariškim četvrtima, spremni su uložiti milijune eura iz vlastite imovine i novca poreznih obveznika kako bi ostvarili svoju viziju.

Lokalni stanovnici žestoko se protive ovom projektu Horizon. Ističu visoku stopu nezaposlenosti od preko 17 posto među lokalnim stanovništvom i pitaju se zašto se prednost daje novopridošlima.

Stanovnici se boje gubitka lokalnog identiteta i uvoza urbanih problema na selo.

Kritičari naglašavaju da obitelj Cohen ne bi trebala sama snositi posljedice eksperimenta, dok bi zajednica, nakon deset godina, trebala biti uglavnom financijski samodostatna. Jedna građanska skupina sada zahtijeva referendum kako bi budućnost sela ostala u vlastitim rukama.

Tamara Finkelstein vjeruje da bi britanski prirodni rezervati trebali biti raznolikiji: plan za borbu protiv 'previše bijelog' krajolika

2. veljače 2026. UK  (izvor Dailymail) Britansko selo nalazi se usred ofenzive raznolikosti nakon što je izvješće koje je naručila vlada zaključilo da je previše "bijelo" i "srednjoklasno". Dužnosnici zaduženi za upravljanje nekim od najpoznatijih atrakcija u zemlji predstavili su niz prijedloga usmjerenih na privlačenje manjinskih zajednica.

Planovi slijede pregled koji je naručilo Ministarstvo za okoliš, hranu i ruralna pitanja (Defra), koje je upozorilo da se seoski krajolik smatra "vrlo bijelim okruženjem" i da postoji rizik da postane "nebitan" u multikulturalnom društvu.

Nakon izvješća, dužnosnici koji predstavljaju Nacionalne krajobraze - uključujući Cotswoldse i Chilternse - objavili su niz planova upravljanja u kojima detaljno opisuju svoje prijedloge za privlačenje više manjinskih zajednica. Nacionalni krajobraz Chiltern pokrenut će program informiranja u Lutonu i High Wycombeu usmjeren na muslimane. Jedan od čimbenika koji navodno obeshrabruje etničke manjine od posjeta ruralnim područjima je "strah od pasa bez povodca". Nacionalni krajobraz Cotswoldsa posebno je spomenuo izvješće koje je naručila Defra i izjavio da je sada predan promjeni objekata u nastojanju da dosegne "najširu demografsku skupinu".

Vatreni zagovornik multikulturalizma za Australiju kaže da je multikulturalizam loš za Izrael

Isi Leibler o Australiji: "Potrebno je ujediniti se i pronaći način da Australci ponovno osjete taj duh multikulturalizma, čiji smo, mislim, svi ponosni dio." 

Isi Leibler o Izraelu: "Multikulturalizam nema mjesta u Izraelu."

  (izvor) 

Barbara Lerner Specter: Židovi igraju "vodeću ulogu" u promicanju multikulturalizma u Europi

Otkriveno: Umirovljeni židovski odvjetnik koji je tajno organizirao povratak nevjesta ISIS-a

23. svibnja 2026. - Savez između židovskog aktivista za ljudska prava i obitelji povezanih s ISIS-om organizirao je najkontroverzniji povratak kući u potpunoj tajnosti.

Robert Van Aalst, umirovljeni židovski odvjetnik za ljudska prava iz Sydneya, čini se da je glavni um iza kulisa koji koordinira repatrijaciju australskih nevjesta ISIS-a i njihove djece iz Sirije. Iako je jedan liječnik bio javno lice operacije, Van Aalst je upravljao tajnom misijom.

Njegova uloga i postupci mogu se sažeti na sljedeći način:

Središnja koordinacija: Upravlja komunikacijom između obitelji, posrednika i inozemnih kontakata. Organizira povjerljive sastanke i logistiku te odabire Australce koji će putovati na Bliski istok kako bi pomogli u izvlačenju.

Ekskluzivan pristup: Zbog svog statusa odvjetnika dobio je pristup nekim vraćenim ženama u pritvoru, koji je ostao zatvoren čak i za članove obitelji.

Odnos povjerenja: Stekao je povjerenje obitelji povezanih s ISIS-om kroz godine besplatne pravne pomoći i zagovaranja.

Ekstremna tajnovitost: Van Aalst je zahtijevao strogu povjerljivost. Tijekom sastanaka mobiteli i pametni satovi morali su se ostaviti u drugim prostorijama ili automobilima kako bi se spriječilo curenje informacija.

Preuzimanje mreže: Nakon prethodnog neuspjelog pokušaja drugih, on je preuzeo vodstvo i kontrolu nad sirijskim kontaktima, postavši dominantan akter u mreži.

Pročitajte više

Žena u Australiji osumnjičena za povezanost s terorističkom organizacijom

Australske vlasti optužuju ženu za pridruživanje terorističkoj organizaciji u Siriji.

Policija nastavlja istraživati sve punoljetne žene koje su repatrirane iz sirijskih kampova.

Australske vlasti uhitile su 34-godišnju ženu. Optužena je za pridruživanje terorističkoj organizaciji i putovanje u zonu sukoba. Prema policiji, putovala je u Siriju između 2013. i 2014. godine zajedno s muškarcem koji je sada navodno pritvoren na Bliskom istoku. Kurdske snage uhapsile su je 2019. godine, nakon čega su je držale u izbjegličkom kampu al-Hawl. U rujnu se vratila u Australiju. Ako bude proglašena krivom, prijeti joj do deset godina zatvora za svako kazneno djelo, prenosi AFP.

Australija vraća ljude iz sirijskih kampova

Nekoliko ljudi nedavno je stiglo u Melbourne, uključujući majku i kćer koje su vlasti zadržale po dolasku. Tužitelji ih optužuju da su drugu ženu prisilile na ropstvo dok su navodno podržavale IS u Siriji od 2014. godine. Vlasti u Sydneyju također su uhitile jednu ženu nakon njezina dolaska; optužena je za ulazak u zabranjenu zonu i za povezanost s terorističkom organizacijom. Kritičari, s druge strane, smatraju da oni koji su napustili zemlju kako bi se pridružili terorističkoj organizaciji moraju snositi posljedice tog izbora. Pročitajte članak ovdje

Rabin obećava da će se suprotstaviti uznemiravanju krajnje desnice nad židovskim izbjeglicama

Vodeći židovski zagovornik izbjeglica obećao je da će se solidarni rad s tražiteljima azila nastaviti unatoč sve većem uznemiravanju od strane krajnje desničarskih aktivista usmjerenih na židovske organizacije koje podržavaju izbjeglice.

Rabin David Mason, izvršni direktor britanske židovske dobrotvorne organizacije za izbjeglice HIAS+JCORE, rekao je da se skupine poput njihove sve više suočavaju s antisemitskim zlostavljanjem i teorijama zavjere od strane krajnje desničarskih aktivista, ponajviše na internetu.

"To je da nas uplaše", rekao je, dodajući da ih takvo zlostavljanje neće odvratiti od njihovog rada. "To je, na neki način, značka časti. Radim nešto i odlučan sam, kao Židov i kao netko tko vjeruje u snažnu, kohezivnu Britaniju."

Mason je rekao da je dio neprijateljstva potaknut teorijama zavjere poput "velike zamjene", koja lažno tvrdi da Židovi orkestriraju migracije kako bi potkopali zapadna društva. Slične antisemitske teorije zavjere naveo je i napadač koji je 2018. napao tri židovske kongregacije u Pittsburghu u SAD-u, ciljajući Židove za koje je vjerovao da pomažu izbjeglicama putem organizacija poput američke agencije za izbjeglice HIAS.

Govoreći na događaju Refugee Shabbat u Londonu, čiji je cilj bio istaknuti židovsku solidarnost s tražiteljima azila, Mason je rekao da mnoge židovske sinagoge i društvene skupine diljem Ujedinjenog Kraljevstva nastavljaju podržavati izbjeglice, iako je taj rad često manje vidljiv zbog sigurnosnih problema i rastućeg antisemitizma.

"Mi smo ovdje zatvorenici", kažu migranti u pritvorskom logoru u izraelskoj pustinji

Aktivisti za ljudska prava kažu da bi se Izrael trebao sramiti svog postupanja prema tražiteljima azila u Holotu, centru za prihvat "infiltratora" duboko u pustinji Negev.

Eritrejci koji su 'ohrabreni da napuste Izrael'

Skupina od 30 ljudi ubijena je ranije ovog tjedna od strane Islamske države, bilo hicima iz vatrenog oružja ili odrubljivanjem glava, tvrdi Telefonska linija za izbjeglice i migrante. Trojica kršćana koje su džihadisti navodno pogubili na videu u Libiji bili su eritrejske izbjeglice koje su napustile Izrael zbog njegove drakonske politike azila, priopćila je u utorak izraelska organizacija.

Izraelski političar priznaje da Židovi koriste Holokaust i antisemitizam kako bi ušutkali kritičare  

Godine 2002., židovska komentatorica vijesti Amy Goodman, u svojoj emisiji Democracy Now, intervjuirala je bivšu izraelsku parlamentarku i ministricu obrazovanja Shulamit Aloni, koja je priznala da cionistički Židovi cinično pozivaju na Holokaust i "antisemitizam" kako bi ušutkali svoje kritičare:

Amy Goodman: Ne čujemo često vaš kritički glas u Sjedinjenim Državama. Kada se ovdje u Sjedinjenim Državama izrazi nezadovoljstvo politikom izraelske vlade, ljude se često naziva antisemitima. Kakav je vaš odgovor na to kao izraelskog Židova?

Shulamit Aloni: Pa, to je trik. Uvijek ga koristimo kada netko iz Europe kritizira Izrael; spominjemo Holokaust. Kada ljudi u ovoj zemlji kritiziraju Izrael, smatraju se "antisemitima".

I organizacija je jaka i ima puno novca. I veze između Izraela i američkog židovskog establišmenta su vrlo jake, i jaki su u ovoj zemlji, kao što znate. Imaju moć, što je u redu. To su talentirani, moćni ljudi, i imaju novac, medije i druge stvari. I njihov stav je: "Izrael, moja zemlja, bilo da je ispravno ili pogrešno." Identifikacija.

I ne žele čuti kritike. Vrlo je lako optužiti ljude koji kritiziraju određene postupke izraelske vlade za antisemitizam i pozivati ​​se na Holokaust i patnju židovskog naroda kako bi se opravdalo sve što činimo Palestincima. Pročitajte članak ovdje

"Svatko tko kritizira Izrael bit će smatran našim neprijateljem. Pratit ćemo vas putem Googlea, razotkriti vaše slabosti, otpustiti vas, a ako imate posao, bankrotirat ćemo ga."" 

Autor priznaje obmanu

 Ni prvi, ni posljednji...

Opet administrativna greška

Tamno podrijetlo plinskog kombija: razvio ga je Židov Isaj Berg

Većina ljudi povezuje plinske kombije s užasima Drugog svjetskog rata. Međutim, malo tko zna da je tehnika ubijanja ljudi ispušnim plinovima tijekom transporta osmišljena ranije u Sovjetskom Savezu. Idejni tvorac ove metode bio je Isaj Berg, časnik tajne službe NKVD.

Isaj Berg bio je židovskog podrijetla. Rođen je 1905. godine u židovskoj obitelji u Moskvi. Unutar ranih sovjetskih država i tajne službe (NKVD) u tom je razdoblju bio zaposlen relativno velik broj ljudi židovskog podrijetla.

Tijekom Velike čistke tridesetih godina pod Josifom Staljinom, u Moskvi su se odvijala masovna pogubljenja. Pritisak na streljačke vodove bio je golem. Isaj Berg, tadašnji šef gospodarskog odjela NKVD-a u Moskvi, tražio je način da taj proces učini "učinkovitijim". Zatvorenike je, naime, prvo trebalo prevesti iz zatvora do strelišta izvan grada.

Godine 1937. Berg je smislio jezivo rješenje: dao je prepraviti kamione u mobilne plinske komore. Teretni prostor bio je hermetički zatvoren, a ispušna cijev bila je usmjerena unutra. Dok se kamion vozio prema mjestu pogubljenja, zatvorenici u teretnom prostoru bili su nesvjesno ubijeni trovanjem ugljičnim monoksidom. Po dolasku, tijela je trebalo samo pokopati.

Tehnološko podrijetlo ovog oružja leži u hladnoj birokraciji lijevo-komunističkog Sovjetskog Saveza pod Staljinom.

"Tamo je bilo postavljeno 13 bombi moje zadnje večeri, sve u židovskoj četvrti i sve su ih postavili Židovi. Ironičan dio je taj što židovski teroristi bombama uništavaju vlastite telefonske linije i električne priključke, a sutradan mahnito zovu Britance da dođu i to poprave."

21-godišnji John F. Kennedy posjećuje Palestinu i piše svom ocu.

Petnaest milijuna mrtvih u Kongu i nikoga nije briga, ali za drugoga moramo šutjeti svake godine 

Belgijski kralj Leopold II. vladao je Kongom kao svojim privatnim vlasništvom 23 godine. Dao je sjeći udove onim Kongozanima koji nisu ispunjavali dnevne kvote na plantažama. Do kraja njegove vladavine stradalo je 15 milijuna ljudi u Kongu. No, učimo samo o Hitleru.

Holodomor 1932.-1933.: kada je komunizam namjerno izgladnio 7 milijuna ljudi do smrti

Bez beskrajnih holivudskih filmova, opsežnih lekcija iz povijesti ili popunjenih muzeja za ove žrtve. 

Randy Fine, židovsko-američki republikanski zastupnik s Floride, dao je krajnje uvredljivu izjavu rekavši publici u nacionalnom podcastu — Jenny Beth Show — 30. travnja: "Ne želimo da Armenci mogu služiti u Kongresu."

Zašto su nacisti spaljivali knjige Freuda i boljševika?

kolokvijalno nazvano 'zaliha pornografije'

Razumijevanje temeljnih motivacija drugih, bez obzira koliko kontroverzne bile, ključno je za prepoznavanje obrazaca u povijesti. Sve ima uzrok, a djela često proizlaze iz određene logike ili percipirane prijetnje. Analizirajući kako su nacisti interpretirali određene teorije i političke događaje, dobivate uvid u motivaciju koja stoji iza njihovih djela. Ovaj uvid nije namijenjen opravdavanju djela, već razumijevanju kako nastaju ideologije i zašto ljudi pribjegavaju ekstremnim mjerama poput spaljivanja knjiga.

Sigmund Freud bio je židovskog podrijetla, a nacisti su njegov rad nazvali "židovskom pornografijom". Tvrdio je da dječaka nesvjesno privlači majka, a oca vidi kao konkurenciju. Što se tiče ženskog dijela obitelji, tvrdio je da kćer privlači otac.

Te su teorije, zajedno s pornografskim i komunističkim knjigama, spaljivane jer su ih nacisti vidjeli kao napad na njemački moral i obitelj. Motivacija za nacističku agresiju proizašla je iz neprijateljske slike "židoboljševizma". Ukazivali su na milijune kršćana koje su ubili komunistički boljševici i to vidjeli kao izravnu posljedicu židovskih ideologija (Karl Marx, na primjer, bio je Židov). Iz njihove perspektive, borba protiv tih knjiga i skupina bila je nužna obrana civilizacije.

Dana 6. svibnja 1933. nacistički studenti opljačkali su Institut za seksualne znanosti u Berlinu, koji je 1919. osnovao židovski liječnik Magnus Hirschfeld. Ovaj institut bio je svjetski pionir u području seksologije i 1930. godine izveo je jednu od prvih modernih operacija kojima se potvrđuje rod.

Tijekom spaljivanja knjiga 10. svibnja 1933. uništeni su deseci tisuća knjiga i znanstvenih arhiva o seksualnosti, rodnom identitetu i ranoj skrbi za transrodne osobe iz knjižnice instituta.

Nakon spaljivanja knjiga uslijedio je dekret protiv masonstva, koji se dogodio 8. siječnja 1934. Do 1939. gotovo svi članovi obitelji Rothschild bili su prisiljeni pobjeći iz Njemačke i Austrije.

General George S. Patton bio je visokopozicionirani američki zapovjednik tijekom Drugog svjetskog rata, poznat po vođenju Treće armije u Europi. Nakon njemačke predaje 1945. godine, postajao je sve kritičniji prema političkim izborima Saveznika.

U svojim privatnim dnevnicima i pismima napisao je da je uništenje Njemačke bila strateška pogreška, jer je vjerovao da je ta zemlja jedina prepreka protiv sovjetskog komunizma. Žestoko je kritizirao Sovjete, koje je opisao kao barbare, i zagovarao izravno raspoređivanje vojske protiv njih prije nego što postanu premoćni. Kritizirao je denacifikaciju i javno uspoređivao članstvo u nacističkim strankama s članstvom u američkim političkim strankama, što je dovelo do njegove ostavke na mjesto vojnog guvernera Bavarske.

Patton je neočekivano umro nakon prometne nesreće 1945. godine.

John F. Kennedy je ljeti 1945. u svom dnevniku napisao sljedeće: "Nakon posjeta ovim mjestima, lako možete shvatiti kako će se Hitler za nekoliko godina izvući iz mržnje koja ga sada okružuje kao jedna od najznačajnijih osoba koje su ikada živjele. Imao je bezgraničnu ambiciju za svoju zemlju, što ga je činilo opasnošću za svjetski mir, ali imao je misterij oko sebe u načinu na koji je živio i u načinu svoje smrti, koji će živjeti i rasti nakon njega. Imao je materijal o kojem se stvaraju legende."

Njemačka satirična ilustracija iz 1930. koja prikazuje kako će Francuska izgledati za 100 godina

Ova slika je dio rasističke propagande, objavljena u Njemačkoj oko 1930. godine.

Pod nazivom "Die Vernegerung Frankreichs in 100 Jahren" ("Negacija Francuske u 100 godina"), namjera je bila potaknuti rasni strah i kulturne nemire nakon francuske upotrebe kolonijalnih trupa tijekom i nakon Prvog svjetskog rata.

Scena prikazuje dva moderno odjevena bijela Europljana kako sjede u kružnom ograđenom prostoru, a promatra ih i proučava gomila dobro odjevenih crnih gledatelja, čime se preokreće kolonijalni pogled. Natpis glasi "Défense de donner à manger" ("Zabranjeno hranjenje"), fraza uobičajena u zoološkim vrtovima u to vrijeme, dok natpis ispod njega izjavljuje da su "Francuzi druge boje kože" postali glavna atrakcija Pariškog zoološkog vrta.

Umjetničko djelo odražava široko rasprostranjeno njemačko ogorčenje protiv francuskog raspoređivanja afričkih vojnika, posebno senegalskih Tirailleursa, tijekom poslijeratne okupacije Porajnja. To ogorčenje je rasizirano i korišteno kao oružje u nacističkoj propagandi kroz koncept "Schwarze Schmach" ili "Crne sramote", koji je afričke trupe prikazivao kao rasnu i moralnu prijetnju europskoj civilizaciji.

Umjesto istinske vizije budućnosti, ovaj je crtić bio projekcija rasnih tjeskoba tog vremena, s namjerom da se ruga francuskoj kolonijalnoj politici i multikulturalnom društvu. To je upečatljiv primjer kako su se rasne karikature i inverzije koristile u europskim medijima početkom 20. stoljeća za održavanje bijele supremacije i otpor dekolonizaciji.

Takve su slike odigrale ulogu u postavljanju ideoloških temelja za rasnu politiku nacističkog režima, jačajući uvjerenje da je rasna čistoća ugrožena kulturnim i kolonijalnim miješanjem.

© History Pictures

Povijesno obrazovanje na Zapadu uvelike se usredotočuje na zločine Adolfa Hitlera (dječji doplatak, autoceste itd.), dok ogroman broj žrtava pod komunističkim vođama poput Mao Zedonga (40 do 80 milijuna) i Josifa Staljina (20 do 30 milijuna) ostaje nedovoljno eksponiran. To postavlja pitanje zašto su zločini komunizma manje istaknuti u kolektivnom europskom sjećanju od zločina nacionalsocijalizma.

Tijekom Nürnberških procesa (1945.-1946.), vodeće osobe nacističkog režima suđene su za ratne zločine. Američki zatvorski psiholog Gustave Gilbert dobio je zadatak procijeniti mentalno stanje 21 najistaknutijeg zatvorenika. Koristio je Wechsler-Bellevueov test inteligencije.

Rezultati su pokazali da je većina optuženika postigla znatno iznadprosječne rezultate. Najviši rezultat postigao je Hjalmar Schacht (143), dok su Hermann Göring i Karl Dönitz obojica postigli po 138. Prosjek grupe bio je 128, što je znatno iznad općeg prosjeka populacije od 100.

Gilbert je objavio ove nalaze 1947. u svojoj knjizi "Nürnberški dnevnik".

Chris Langan, s procijenjenim IQ-om između 195 i 210, više je puta u intervjuima i na društvenim mrežama govorio o "Velikoj zamjeni" te optužio određene skupine, uključujući "cionističke bankare", za planiranje genocida nad bijelom rasom.

Nacisti su imali visok IQ, trebamo li zabraniti obavještajne podatke?

Prepoznavanje obrazaca ključna je komponenta fluidne inteligencije. To vam omogućuje rješavanje složenih problema, uspostavljanje logičkih veza i obradu novih informacija bez specifičnog predznanja. U trenutnoj javnoj raspravi vodi se rasprava o tumačenju obrazaca. Kritičari tvrde da se statistike o podrijetlu počinitelja ponekad selektivno prikazuju ili izostavljaju kako bi se izbjegla stigmatizacija, dok drugi upozoravaju da takvi obrasci bez konteksta mogu dovesti do netočnih zaključaka.

Čudesni svijet niskog IQ-a 
Bez reda ili razloga

U slučaju 24-godišnjeg Arnolda Oforiwae iz Zoetermeera, nizozemski sud presudio je da je muškarac ubio svoju 22-godišnju partnericu Jihaneve s 258 uboda nožem pred njihovom bebom. Nakon zločina, počinitelj je fotografirao žrtvu i selfie s djetetom. Zbog dijagnosticiranog vrlo niskog IQ-a i psihoze, proglašen je smanjeno uračunljivim, što je rezultiralo petogodišnjom zatvorskom kaznom plus obveznim psihijatrijskim liječenjem.

U Francuskoj je sud presudio da 67-godišnji Ousmane Diallo nije kazneno odgovoran za smrtonosno ubodno ubojstvo 18-godišnjeg prodavača Théa. Napad je uslijedio nakon spora oko telefonskog računa od 93 eura. Sudac je poslušao savjet psihijatara koji su presudili da je Diallo bio potpuno lud zbog teškog mentalnog invaliditeta i niskog IQ-a u vrijeme zločina. Nakon toga mu je naloženo da ostane u psihijatrijskoj bolnici.

Godine 2024. Anthony Esan napao je vojnika u Engleskoj, ubo ga sedamdeset puta i pokušao mu odrubiti glavu. Ovaj počinitelj također je patio od ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem.

Utišani glasovi: Svjedočanstva preživjelih i fizička stvarnost olupine 

Godinama je jedna od glavnih rasprava oko potonuća RMS Titanica bila je li brod potonuo u jednom komadu ili se raspao prije potonuća. Mnogi preživjeli tvrdili su da se prepolovio, ali njihovi iskazi često su bili dovođeni u pitanje zbog mraka, pomutnje i udaljenosti tijekom katastrofe. 

Ruth Becker bila je među onima koji su dosljedno tvrdili da su vidjeli trenutak kada je brod pukao, a njezin iskaz dobio je na vjerodostojnosti nakon što je olupina otkrivena 1985. godine. Kada su Robert Ballard i njegov tim locirali Titanic na dnu Sjevernog Atlantika, dugogodišnje pitanje konačno je riješeno. Olupina je pronađena u dva glavna dijela—pramac i krma—razdvojena velikim poljem krhotina, što je potvrdilo da se brod doista raspao.

Ovo otkriće potvrdilo je svjedočanstva preživjelih čija su opažanja desetljećima bila pod sumnjom.

Tvrdnja da je blagajnik Povijesnog društva Titanica uzeo mikrofon Ruth Becker tijekom intervjua 1982. godine često se ponavlja, a Don Lynch je podijelio verziju te priče u kasnijim dokumentarcima. Ipak, tom specifičnom detalju treba pristupiti s oprezom osim ako nije izravno potvrđen izvorom, jer se uglavnom pojavljuje u sekundarnim prepričavanjima, a ne u jasnim primarnim transkriptima. Ono što je čvrsto utvrđeno jest da su preživjeli poput Becker—i drugi, kao što je Eva Hart—insistirali na tome da se brod raspao, a otkriće iz 1985. godine konačno je dokazalo da su njihovi iskazi bili točni.

To je razlog zašto su povijesni revizionizam, dubinsko istraživanje i svjedočanstva očevidaca toliko bitni. Trenutačno povijest u potpunosti pišu pobjednici, što rezultira jednostranom perspektivom. Danas se na samo postavljanje kritičkih pitanja često odgovara trenutačnim neprijateljstvom, kriminalizacijom i izopćenjem. 

Knjiga "Germany Must Perish!"

U ožujku 1941. u Sjedinjenim Državama pojavila se knjiga "Germany Must Perish!", koju je napisao Theodore N. Kaufman. Kaufman (1910.–1986.) bio je židovsko-američki poslovni čovjek i publicist iz Newarka u New Jerseyju. Kaufman je bio uvjeren da njemački narod posjeduje duboko ukorijenjenu želju za ratom i da će svijet biti siguran tek kada njemačka nacija potpuno nestane. To ujedno dok je Hitler stalno davao do znanja da ne želi rat.

U pamfletu od 104 stranice Kaufman se zalagao za radikalan i ekstreman plan: nakon savezničke pobjede, cjelokupno njemačko stanovništvo mlađe od šezdeset godina (za muškarce) i mlađe od četrdeset pet godina (za žene) moralo bi biti prisilno sterilizirano.

Izračunao je da bi oko 20.000 kirurga moglo završiti ovaj posao u roku od tri mjeseca. Zbog prirodne smrtnosti, njemački bi narod potpuno izumro u roku od dvije generacije, nakon čega bi se teritorij mogao podijeliti između susjednih zemalja. U Sjedinjenim Državama knjiga se jedva uzimala za ozbiljno te je uglavnom bila ignorirana ili odbačena kao djelo radikalnog pojedinca.

U Njemačkoj je, s druge strane, knjigu odmah preuzelo Ministarstvo propagande pod vodstvom Josepha Goebbelsa.

Nacional-socijalisti su koristili pamflet kao dokaz globalne židovske zavjere koja je išla za potpunim uništenjem njemačkog naroda. Dijelovi teksta su prevedeni i distribuirani u milijunskim nakladama među njemačkim stanovništvom i vojnicima na bojišnici.

Služio je kao moćno propagandno sredstvo za jačanje motivacije za totalni rat i za opravdanje eskalacije progona Židova i Holokausta pred vlastitim stanovništvom pod krinkom samoodbrane. 

"Judea Declares War on Germany" poznati je naslov s naslovnice britanskih novina Daily Express, objavljen 24. ožujka 1933. 

To je bilo znatno prije izbijanja Drugog svjetskog rata (koji je započeo u rujnu 1939.). 

Hitler napada Poljsku

Godine 1939. postojala su svjedočanstva očevidaca o nasilju poljskih vojnika i civila nad etničkim Nijemcima u pograničnom području. Povjesničari su kasnije temeljito istražili ta izvješća i zaključili da je u to vrijeme doista bilo napetosti, uhićenja i incidenata u kojima su stradali etnički Nijemci, poput Krvave nedjelje u Bydgoszczu (Brombergu). 

Vatrogasci protiv plana invazije 

Tijekom Nürnberških procesa ovaj značajan trenutak smijeha dogodio se kada je tužitelj Robert Jackson vjerovao da predstavlja tajni plan za invaziju na Porajnje.

Optuženici, uključujući Hermanna Göringa, ismijali su ga jer je dokument zapravo detaljno opisivao organizaciju vatrogasnih postrojbi i čišćenje ulica.

Bilo im je komično što su Amerikanci zamijenili civilnu logistiku sa strateškim planom napada.

Osim toga, na optuženičkoj klupi često se pojavljivao ciničan smijeh zbog pogrešaka u prijevodu ili svjedočenja o unutarnjim borbama za moć unutar stranke. 

Mučenje za priznanje ili zapošljavanje za vlastitu korist

Neposredno nakon Drugog svjetskog rata, američka je vlada u tajnosti prebacila oko 1.600 nacističkih znanstvenika u SAD kroz Operaciju Paperclip kako bi radili na vojnim projektima. Poznati primjer toga je njemački inženjer i pripadnik SS-a Wernher von Braun. On je angažiran za američki svemirski program (NASA) te se tijekom pedesetih i šezdesetih godina redovito pojavljivao na američkoj televiziji, između ostalog u trodijelnoj dokumentarnoj seriji Walta Disneya radi promocije istraživanja svemira. (Ova se tema, inače, pojavljuje i u fikciji, poput serije The Man in the High Castle ili videoigre Wolfenstein).

U isto vrijeme u Europi se odvijala potpuno drugačija, manje poznata strana povijesti. Dok su vrhunski znanstvenici dovođeni u SAD, s nižerangiranim nacističkim osumnjičenicima se postupalo strogo na suđenjima poput onog za masakr u Malmedyju u Dachauu. Budući da za specifične pokolje na terenu nije bilo pisanih dokaza, istražitelji su ovisili isključivo o priznanjima. Pod ekstremnim vremenskim pritiskom da se stotine slučajeva brzo riješe, neiskusni američki ispitivači koristili su mučenje i zastrašivanje kao prečac.

Američki odnos prema nacistima stoga je imao dva lica: zataškavanje i preuzimanje ključnih ljudi za vlastitu vojnu korist, te iznuđivanje priznanja od nižerangiranih vojnih osoba mučenjem zbog vremenskog pritiska i odmazde.

Povijesni kontekst Prvog križarskog rata

Još jedna lekcija iz povijesti...

Kršćane su muslimani porobljavali i ubijali stoljećima. Evo što se dogodilo:
Muslimanske vojske počele su osvajati kršćanske zemlje 630-ih. Sirija je pala 639., Egipat 642., a ubrzo nakon toga slijedila je i kršćanska Sjeverna Afrika.
Zatim su 711. muslimanske vojske napale Španjolsku, pa čak i napredovale u Francusku, prije nego što su konačno zaustavljene u bitci kod Toursa 732.

Prvi križarski rat nije proglašen sve do 1095. 

Drugim riječima, kršćanske zemlje već su bile napadnute i osvojene oko 450 godina prije nego što su križarski ratovi uopće započeli.

Neposredna kriza dogodila se kasnije sa Seldžučkim Turcima. Godine 1071. Bizantsko Carstvo pretrpjelo je poraz u bitci kod Manzikerta, a velik dio kršćanske Anatolije pao je u ruke Turaka. Kako se njegov teritorij urušavao, a sam Carigrad bio ugrožen, Bizantsko Carstvo službeno je zatražilo vojnu pomoć od Zapada.
I tako je papa Urban II. proglasio Prvi križarski rat.

Juriš koji je spasio Europu: Istinita priča o Beču 1683.

U rujnu 1683. godine, osmanska vojska od približno 100.000 do 150.000 vojnika opsjedala je Beč. Nakon dva mjeseca potkopavanja i granatiranja, grad je bio u kritičnom stanju. Papa Inocent XI. slao je hitne pozive diljem Europe kako bi se osnovala koalicija za pomoć, osiguravajući znatna financijska sredstva kako bi ujedinio narode koji su često bili u međusobnim sukobima. Taj diplomatski napor stvorio je Svetu ligu, vojni savez koji su činili Sveto Rimsko Carstvo (pod vodstvom Habsburgovaca), Poljsko-Litavska Unija i Mletačka Republika.

Ovaj savez značio je da je obrana bila zajednički europski pothvat, a ne samostalna misija. Snage za pomoć od gotovo 80.000 vojnika uključivale su otprilike 27.000 Poljaka i 53.000 vojnika iz različitih njemačkih država unutar Svetog Rimskog Carstva, kao što su Bavarska, Saska i Frankonija. Dana 12. rujna 1683. godine, poljski kralj Jan III. Sobjeski preuzeo je vrhovno zapovjedništvo nad tim združenim snagama.

Bitka je završila masovnim konjičkim jurišem od oko 18.000 konjanika. Ovaj juriš predvodilo je otprilike 3.000 poljskih krilatih husara, koji su služili kao udarna igla za probijanje osmanskih linija. Pobjeda je okončala opsadu i označila početak dugotrajnog povlačenja osmanskog širenja u srednjoj Europi.

Izraelsko kemijsko prskanje poljoprivrednog zemljišta u Libanonu, Siriji i Gazi cilja na bitne resurse civila. Uništavanje privatne imovine u ovim razmjerima bez vojne potrebe je ratni zločin i prijeti sigurnosti hrane i sredstvima za život.

Izraelski naseljenici truju i sabotiraju palestinske izvore vode

Različite organizacije za ljudska prava i međunarodni mediji zabilježili su izvještaje o onečišćenju palestinskih izvora vode od strane izraelskih naseljenika. 

U kolovozu 2025. godine pojavile su se video snimke iz Sa'ira na Zapadnoj obali na kojima se vidi kako naseljenici guraju kozu u zajednički bunar i sami se u njega penju, čime je ključna opskrba pitkom vodom za lokalno stanovništvo postala neupotrebljiva. Ovi incidenti nisu izolirani. 

U selu Madama, Oxfam je između 2002. i 2005. godine izvijestio o sedam različitih slučajeva u kojima su smeće i pelene bačeni u jedini seoski izvor. Postoje i izvještaji o kemijskom onečišćenju, poput onog iz 2005. godine, kada je Amnesty International potvrdio da je zabranjeni otrov 2-fluoracetamid bio rasprostranjen po pašnjacima u regiji Hebron.

Ove akcije dio su šireg obrasca sabotaže vodne infrastrukture. Izvještaji Ujedinjenih naroda i Norveškog vijeća za izbjeglice ukazuju na ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda iz naselja na palestinsko poljoprivredno zemljište. 

Analiza Instituta Pacific iz 2025. godine utvrdila je da je u razdoblju od pet godina izvršeno više od 250 napada na vodovodne i sanitarne čvorove. 

Povijesni kontekst iz 1948. godine, potkrijepljen deklasificiranim vojnim dokumentima i arhivima Crvenog križa, dodatno ukazuje na korištenje tifusa i dizenterije kako bi se izvori vode u Akku i Gazi učinili neupotrebljivima.

Bivša tužiteljica ICC-a: Izrael me zastrašivao, Nizozemska nije učinila ništa

Bivša tužiteljica ICC-a Fatou Bensouda izjavila je da ju je Izrael zastrašivao u Haagu 2015. godine. Između ostalog, na kućnu joj je adresu dostavljena omotnica s 500 dolara kako bi se pokazalo da je njezina adresa poznata, a šef Mossada kasnije je vršio pritisak na nju da obustavi istrage protiv Izraela. Bensouda je to odmah prijavila nizozemskim vlastima, ali navodi da istraga nije pokrenuta te da ju je Nizozemska kao država domaćin iznevjerila.

Izrael ne priznaje legitimitet ICC-a i već godinama pokušava ometati rad suda. Prethodne istrage već su otkrile da su izraelske obavještajne službe opsežno špijunirale, prisluškivale i prijetile osoblju ICC-a. Nedavno je izraelski ministar financija Bezalel Smotrich ustvrdio da je protiv njega zatražen tajni nalog za uhićenje zbog njegove uloge u politici ilegalne okupacije na Zapadnoj obali. Ovaj nalog je mogao procuriti putem špijunaže na sudu.

izvor: msn.com

Gdje je novac?

I oni žele da umrete za njih u njihovim ratovima.